​Ne moraš biti vuk

Desetogodišnja je Lejla plakala na pragu stana. Plakala tako da se sav mokri krik vraćao u nju, i osjećala se kao da će cijela da se raspadne

​Otkuda svjetlo

Lejla je dugo sjedjela s majčinom dušicom u krilu. I šutjela. Progovorila je kad je otpila prvi gutljaj

​Evakuacija

Popodne je polako odmicalo u dimu koji je pekao za oči. Troje ljudi nije se pomjerilo ispred televizora, na kojem je žuta zgrada upijala metke

Kako zvuči svijet

Zrak miriše na vlažno, gladno tijelo golubova. Na gorko perje koje ulazi u nosnice. Tarik više ne zna gdje se nalazi i ne vidi više ni majku ni sestru. Sve je samo gugut perja

Trideset tri

Izišla je iz auta, opet snažno zalupivši vratima, i pogledala gore. Peti sprat. Ustakljeni balkon. Svjetlo upaljeno za duhove. I mrak. Polako je prišla, pogledala tablu na broju 33. Peti sprat

Dobro sam

Sreća se mjeri u sekundama. Treba je prepoznati. S djecom mu to uvijek uspijeva. Ima nešto u ljudskoj mladunčadi, u kojima razum još uvijek izrasta iz povoja, što žarko želi naprijed

​The light that never goes off

„Kažu da moj zlatni šljem može biti tumor, ali ne znaju gdje. Ne znam ni ja“, obratila se svojoj sapatnici koja ju je pomno slušala. „Ali šta god da je, ja nikad u životu sretnija nisam bila.“
Učitavam...